- O kakvom je muzicaru rec dovoljno govore podatci da je bio nominovan za Pulicerovu nagradu i da je svoj 70-ti rodjendan proveo u Beloj kuci postavsi tako prvi afro-amerikanac(ako se izuzmu politicari) koji je krocio u Belu kucu a da sa sobom nije nosio posluzavnik sa kafom ili cajem. Duke Ellington je bio kicos koji je izuzetno obracao paznju na svoj izgled i svoje oblacenje.Bio je veliki ljubitelj alkohola i zena iako se do kraja zivota nije vezao ni za jednu (mada je vecinu svojih kompozicija posvecivao svojim ljubavima).Pre svega voleo je samog sebe i tokom celog zivota je stvarao svoj sopstveni imidz.
Odrasto je u porodici srednjeg staleza(sto je bilo izuzetno veliki uspeh za bilo koju porodicu afro-americkog porekla u tom vremenu)sto mu je omogucilo da bude vaspitan na patrijarhalni nacin sa finim manirima.Upravo zbog te svoje kicoske crte jos kao decak je zaradio nadimak Duke(Vojvoda).Kao decak je poceo da uci klavir sto na samom pocetku nije mogao da prihvati jer ga je slikarstvo mnogo vise interesovalo,ali je u tinejdzerskim danima shvatio da uz pomoc klavira i poznavanja muzike moze dobiti tri stvari koje su mu u to vreme bile najznacajnije:zene,slavu i novac!S’obzirom da je Duke rodjen i ziveo u Washingtonu,na samom pocetku svoje karijere nije svirao klasican jazz koji je u to vreme bila novina cvrsto vezana za New Orleans,vec je sa svojim orkestrom svirao regtajm i slagere.Smatra se da ga je u jazz muziku uveo trubac James „Barber“ Maili koji se dvadesetih godina proslog veka prikljucio Ellingtonovom orkestru „The Washingtonians“ sa kojim se preselio u New York i svirao u cuvenom klubu u Harlemu „Cotton club“.
Bio je sklon improvizacijama i smatrao je
da svi clanovi jednog orkestra trebaju da stvore svoj stil sviranja koj ce se kasnije ukomponovati. 1965 godine je bio nominovan za Pulcerovu nagradu ali je ta jednoglasna nominacija(za zivotni doprinos americkoj muzici i kulturi) bila odbacena od strane komisije za dodelu nagrade iz rasnih predrasuda.Njegov komentar na to je bio jednako cinican kao i svi komentari koje je upucivao velikanima muzicke scene tog doba"Sudbina mi je naklonjena.Ne zelim da postanem suvise slavan dok sam jos suvise mlad"(u tom trenutku je imao 66 godina)..Pulicerova nagrada mu je postumno dodeljena 1999 godine na stogodisnjicu njegovog rodjenja.
da svi clanovi jednog orkestra trebaju da stvore svoj stil sviranja koj ce se kasnije ukomponovati. 1965 godine je bio nominovan za Pulcerovu nagradu ali je ta jednoglasna nominacija(za zivotni doprinos americkoj muzici i kulturi) bila odbacena od strane komisije za dodelu nagrade iz rasnih predrasuda.Njegov komentar na to je bio jednako cinican kao i svi komentari koje je upucivao velikanima muzicke scene tog doba"Sudbina mi je naklonjena.Ne zelim da postanem suvise slavan dok sam jos suvise mlad"(u tom trenutku je imao 66 godina)..Pulicerova nagrada mu je postumno dodeljena 1999 godine na stogodisnjicu njegovog rodjenja.Raul Hernandes "Zamislite zvuk koji sadrzi sve zvukove, zvuk koji sadrzi sva iskustva – svaki oblik postojanja. Zvuci koji iz drevne Afrike su potekli,muzicki ritmovi koji ulogu govora su preuzeli,zvuci koji hiljadama godina kasnije na ovim su obalama izronili,kao krik bez reci,istrgnut iz grudiju majcinih.Zvuk covecanstva koji se grcevito drzi zivota.Zvuk najdublje boli u ravnotezu doveden s najdubljim zvukom vere,nade,srece.Zvuk ljudskog iskustva.Zvuk Edwarda Dukea Ellingtona, Dukea Ellingtona i njegovog orkestra."
Miles Davis "Mislim da bi se svi muzicari trebali odredjenog dana okupiti,na kolena pasti i Dukeu zahvaliti"
Нема коментара:
Постави коментар